Globalni ekonomski stručnjaci upozoravaju na nestašicu hrane, a problem sa snabdijevanjem osnovnim životnim namirnicama mogao bi zadesiti i našu državu. Cijene svakodnevno rastu, a Crna Gora bilježi najveću godišnju inflaciju u posljednjih 15 godina.

Pred nama su i novo zaduženje i rebalans budžeta. Uz sve to Crna Gora ulazi sa Vladom koja je u tehničkom mandatu, a time i sa nedovoljnim kapacitetima da odgovori na krizu.

Smatramo da Vlada nije donijela adekvatan, strateški program u cilju rješavanja ekonomskih problema, pa je sasvim izvjesno da će biti velikih izazova. Njihove posljedice su već najavljene i polako se materijalizuju, pri čemu mislimo na zaduživanje, obezbjeđenje električne energije i rast cijena.

Uz to, u kontinuitetu nemamo Vladu koja bi se posvetila ekonomskim pitanjima, jer se prednost daje političkim događajima. Spekulativan je potencijal snage da adekvatno odgovori na kriznu situaciju koja nas čeka, pa ni nivo društveno-ekonomskog rasta nema spektakularne ocjene. Zato moramo da budemo svjesni da kvalitet pristupa utiče i na kvalitet djelovanja, te da predstavlja okvir za donošenje ispravnih odluka u cilju dostizanja željenog stanja.

Rast cijena sve izvjesniji

Globalne cijene hrane gotovo su 30 odsto više nego u isto vrijeme prošle godine, podaci su UN-a. U proteklih godinu, cijene brašna, hljeba, ulja, mlijeka i mesa rapidno su rasle u Crnoj Gori.

Litar ulja sada košta od 2,50 eura do tri eura, dok je početkom godine za istu količinu bilo potrebno izdvojiti oko 1,40 eura. Brašno je za godinu u crnogorskim prodavnicama poskupilo skoro 50 odsto, pa sada jedan džak od 25 kilograma košta od 16 do 18 eura.

Iz UN-a su upozorili na nestašicu hrane i na krizu koja već sada pogađa pojedine djelove svijeta. Pritom bi godina pred nama, prema procjenama UN-a, mogla biti još gora.

Brodovi koji su otišli iz Ukrajine donekle su i na psihološkoj ravni umirili svjetska tržišta, ali ne treba se uzdati u srećne okolnosti. Čuda se tako zovu jer se događaju rijetko. Sreći se stvaraju uslovi da dođe, pa bi tako morali i mi da postupamo.

Crna Gora će se suočiti sa još većim poskupljenjem nego sa nestašicom. Viši je stepen vjerovatnoće da će ishod u pogledu cijena hrane biti nepovoljan pa mu tako treba i pristupiti. Vjerujem da je rast cijena, ipak izvjesniji i u pogledu energenata i u pogledu namirnica.

Rastom cijena najviše su pogođeni građani koji već duži period žive na rubu egzistancije. Oko 17.000 penzionera, koji primaju minimalnu penziju, ne može od primanja priuštiti ni ono najosnovnije.

Prema statistici Eurostata, za prošlu godinu, više od 40 odsto stanovništva Crne Gore bilo je u riziku od siromaštva. Nova poskupljenja negativno će uticati na život velikog dijela populacije, a moglo bi ih sačakati i ono na polju energetike.

Skuplja struja ili nestašica energenata?

Zemlje EU uveliko se spremaju za energetsku krizu, pripremaju rezerve i rade na prevazilaženju tog problema. Ni države regije ne posmatraju nijemo trenutnu situaciju na tržištu energenata. Preporuke za uštedu struje donijela je i susjedna Srbija. Naše institucije, osim par upozorenja, konkretno ništa nijesu uradile po tom pitanju.

Sasvim je realno očekivati restrikcije, a naročito povećanje cijena struje ukoliko se bude slijedila ekonomska i logika ekonomske održivosti. No, kod nas to nije slučaj, već je u prvom planu politički popularno djelovanje pod krinkom brige o standardu građana, pa je sve neizvjesno, pojašnjava Kostić.

Sudeći i prema najavama iz odlazeće Vlade, svjesni su da nas čeka teška jesen. Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović u junu je kazao da će cijene goriva porasti, te da će prava kriza nastupiti na jesen. EPCG je u više navrata pozvala građane da racionalnije troše struju, kako bi se izbjegle restikcije.

Standard građana najbolje se štiti održivim poslovanjem elektroenergetske kompanije, što podrazumijeva nesmetano i održivo servisiranje potreba potrošača. Ipak, treba zaštiti građane od povećanja cijena električne energije, naročito one kojima takva cijena ugrožava nivo lične potrošnje. Treba znati da uspješno ili neuspješno poslovanje državnih kompanija, poput Elektroprivrede, ima efekatekvivalentan fiskalnom efektu, tj. efektu oporezivanja.

Trenutno, ne možemo prognozirati kakva praktična rješenja će biti donijeta ili sprovedena, ali ono što je sigurno jeste kašnjenje sa Programom upravljanja krizom u svim njenim segmentima.

Smatramo da je reakcija već trebala nastupiti, makar u mobilisanju i pripremanju javnosti na zajedničko postupanje kada je u pitanju štednja u potrošnji, jer bez učešća građana, takav program nema šanse za uspjeh.