Socijalni dijalog

Socijalni dijalog kao proces postizanja saglasnosti između zaposlenih, poslodavaca i nosioca vlasti, konstitutivni je dio socijalno-tržišne privrede koja je u osnovi modela socijalne politike Evropske unije. Po definiciji Evropske Komisije, predstavlja mehanizam koji njeguje zajedničke vrijednosti demokratije, kolektivnog pregovaranja, tržišne ekonomije, jednakih mogućnosti, ali i socijalne zaštite i solidarnosti.

Kultura dijaloga, međusobnog uvažavanja i povjerenja važna je u izgradnji prosperitetnog društva, zato su predmetne teme socijalnog dijaloga ekonomska i socijalna politika, radno i socijalno zakonodavstvo, politika zarada i kolektivno pregovaranje, prevencija i regulisanje konflikata, kao i sva druga pitanja od interesa za zaposlene, sindikate i poslodavce.

Sklapanje socijalnog partnerstva postizanjem kompromisa – socijalnog sporazuma uz razvijanje svijesti o zajedničkim interesima, postiže se između: reprezentativnih organizacija sindikata, poslodavaca, predstavnika državne i lokalne vlasti – kada ga nominujemo kao socijalni tripartizam, dok tripartizam plus podrazumijeva uključivanje relevantnih aktera civilnog društva.

Strateški cilj socijalnog dijaloga je maksimiriziranje socijalne kohezije i društvenog napretka kroz nekoliko ključnih djelanja:

• promjena dosadašnje prakse u kreiranju politika “bottom-up” pristupom, što znači da će reprezentativna udruženja polaziti od prijedloga i smjernica strukovnih udruženja
• ravnopravnost pregovaračkih pozicija u Socijalnom savjetu kao prevencija konflikata i usporavanje procesa ultimativnim zahjevima pojedinačnih interesa.
• insistiranje na unapređenju ravnopravnog ambijenta za socijalni dijalog, umjesto političke i nepravedne favorizacije partnerstava
• kreiranje trajnog, ravnopravnog socijalnog dijaloga, imajući u vidu socijalne i druge tenzije;
• uspostavljanje konstruktivne saradnje između partnera u Socijalnom savjetu, vodeći se opštim napretkom društva, a ne realizacijom partikularnih interesa
• stvranje efikasnijeg institucionalnog okvira za tripartitni i multipartni dijalog kroz sistematsko upravljanje sukobljavanja, sa glavnom ulogom mreže mirovno-arbitrarnih vijeća, ali i Agencije za posredovanje i mirno rješavanje sporova.

Socijalni savjet

Zakonom o Socijalnom savjetu iz 2018. godine, uređeno je osnivanje Socijalnog savjeta – mjesta socijalnog dijaloga gdje se sučeljavaju argumenti učesnika i sreću interesi svih pitanja značajnih za poboljšanje ekonomsko-socijalnog položaja zaposlenih, poslodavaca, uslova rada i drugih predmetnih tema dijaloga.

Djelokrug rada Socijalnog savjeta definisan je članom 7. Zakona o Socijalnom savjetu:

“Socijalni savjet razmatra i zauzima stavove o pitanjima: razvoja i unapređivanja kolektivnog pregovaranja; uticaja ekonomske politike i mjera za njeno sprovođenje na socijalni razvoj i stabilnost politike zapošljavanja, zarada i cijena; konkurencije i produktivnosti; zaštite radne i životne sredine, obrazovanja i profesionalne obuke; zdravstvene i socijalne zaštite i sigurnosti; demografskih kretanja vezanih za Međunarodnu organizaciju rada i drugim pitanjima od značaja za ostvarivanje i unapređivanje ekonomske i socijalne politike.”

Socijalni savjet Crne Gore, u skladu sa Zakonom o Socijalnom savjetu čine: osam predstavnika Vlade, osam predstavnika sindikata Crne Gore i osam predstavnika reprezentativnog udruženja poslodavaca u Crnoj Gori.

Međutim, trenutno u Socijalnom savjetu Crne Gore postoji samo jedno udruženje poslodavaca – Unija poslodavaca Crne Gore, koja eksluzivnim predstavništvom zauzima svih osam predstavnika u ovom tijelu, za razliku od dva reprezentativna predstavnika sindikata, koji imaju po četiri člana u skladu sa Zakonom o reprezentativnosti sindikata.

Manjkavost zakonske regulative i selektivnost Pravilnika i Zakona o utvrđivanju reprezentativnosti, rezultira krnjim socijalnim dijalogom koji ne služi dobrobiti društva ni učesnika, negirajući izvornu namjenu.

Pomenuto nezadovoljstvo predstavljanja glavni je razlog osnivanja Crnogorskog udruženja poslodavaca, sa težnjom usklađivanja sveukupnih interesa kao osnove dinamičnog društveno-ekonomskog razvoja.

Tako, imajući u vidu glavne ciljeve reforme institucionalne strukture zarad boljeg predstavljanja poslodavaca, stvaranja stimulativnog poslovnog ambijenta i iskorjenjivanja negativne percepcije poslodavaca – težimo zakonskoj reprezentativnosti članstvom u Socijalnom savjetu na nacionalnom nivou, kao i u savjetima na lokalnom. Zato ćemo kontinuirano razvijati funkcionalni dijalog sa Vladom i sindikatom, mijenjajući negativnu praksu Zakona o radu, koji bi trebao zbližavati poslodavca i radnika.