Aktuelnu situaciju u Crnoj Gori u kontekstu novih poskupljenja, ali i sve češćih nagovještaja da našu zemlju čeka “grčki scenario”, komentariše predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca, ekonomski analitičar Vasilije Kostić.

Pod uticajem medija, u javnosti dominira pitanje o „opravdanosti poskupljenja“ čime se pokazuje suštinsko nerazumijevanje funkcionisanja tržišta, pa se cijene kao ključni instrument tržišne koordinacije podvode pod normativne principe etike kao apsolutni izraz nečije volje, a ne izraz tržišnog uslovljavanja.

Cijene nijesu etička kategorija, pa tako ne mogu biti ni vrednovane. Cijene nijesu ni dobre ni loše, one su takve kakve jesu – produkt tržišta – a da li nam takve kakve jesu odgovaraju ili ne – to je nešto savim drugo.

Rast cijena osnovnih namirnica tržišno opravdan

Nasuprot domaćem, indeks svjetskih cijena hrane u padu je deveti mjesec uzastopno, pa je u decembru 2022. bio za 1,9 odsto manji u odnosu na novembar – podatak je koji je objavila Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO). Navode i da decembarski pad cijena predvode biljna ulja, sa pojeftinjenjem za 6,7 odsto u odnosu na novembar.

Tretirajući cijene kao etičku kategoriju, a ne tržišnu, od njih se kod nas pravi instrument političke upotrebe. Time se jasno obmanjuje javnost, pa se odijum svaljuje na preduzeća koja „love u mutnom“. Ako je pitanje “opravdanosti poskupljenja” opravdano postaviti kada cijene rastu – zašto onda nije opravdano postaviti pitanje kada cijene padaju, što se, naravno, ne čini.

Rast cijena osnovnih namirnica tržišno je opravdan. Samo se postavlja pitanje da li je prihvatljiv? Kupovaćemo kod onih koji su jeftiniji i na taj način tržišno „kazniti“ one koji imaju neodgovarajuće cijene. Rast cijena po ukidanju „poreske olakšice“ od sedam posto samo govori o tome da je cijena bila vještački održavana odlukom o tadašnjem ukidanju PDV stope čiji trošak je snosila država.

Brine nivo nerazumijevanja funkcionisanja slobodnog tržišta

Podsjetiću, vraćanje niže stope PDV-a na osnovne životne namirnice, što je rezultiralo povećanjem cijena od januara, predložila je Vlada. PDV je ukinut u maju prošle godine, kao jedna od mjera za zaštitu standarda građana. Vlada je, prilikom ukidanja nulte stope PDV-a obrazložila stavom da pomenuta odluka u prethodnom periodu nije donijela značajnije pojeftinjenje tih proizvoda.

Ukoliko je Vlada zaista obrazložila ukidanje nulte stope time da „nije donijela pojeftinjenje te robe“ onda je apsolutno pogriješila jer to potvrđuje sadašnji rast cijena tih proizvoda. Cijene su bile niže pod uticajem ukidanja stope PDV, a sada kada je stopa vraćena one su porasle. Ako se očekivalo da će tako cijene ostati na istom nivou, onda govorimo o nerazumijevanju funkcionisanja slobodnog formiranja cijena i slobodnog tržišta. Taj nivo nerazumijevanja može biti benigan za pojedinačne aktere, ali ne i za one koji kreiraju takve odluke.

Premda naša država nema sopstvene robne rezerve, Vlada malo šta može da uradi jer su iscrpljeni fiskalni kapaciteti, a ako ima sredstava, može jedino da subvencioniše potrošnju građana. O obuzdavanju inflacije nema ni govora, osim sporadičnih mjera bez znatnijeg uticaja. Robne rezerve i tržišno intervenisanje jeste opcija, ali i ona košta i za nju treba sredstava.

Ne daj Bože da nas sačeka grčki scenario

Prilikom nedavne posjete svojih predstavnika, MMF je poručio da Crna Gora više ne može priuštiti zaduživanja po postojećim kamatnim stopama, dalju potrošnju i poreske olakšice bez pokrića. S druge strane, kreatori ekonomske politike bili su “široke ruke” kada su planirali budžet i određivali potrošnju. Upitna ostaje prihodna strana i kako će se nadomjestiti deficit od 705 i moguće zaduženje do 600 miliona eura.

Moežmoreći da su u opticaju sve mogućnosti kada imate značajan rast potrošnje nad poreskim prihodima kao što je kod nas slučaj. Stalno pitamo za PDV stopu jer je on posredni porez na potrošnju, ali ima niz drugih poreskih opterećenja koja nas takođe pogađaju i poskupljuju život.

Nerijetko čujemo da Crnu Goru može sačekati “grčki scenario”, zato smatram da to zavisi od onoga što činimo danas, ali i onoga što ćemo činiti u budućnosti.

Ukoliko nastavimo sa trendovima koji su prisutni u budžetskoj potrošnji održivost neće biti moguća. Javne finansije izuzetno uvozno zavisne zemlje teško da mogu podnijeti takav trend. Zato hitno moramo pristupiti konsolidovanju javnih finansija zarad sigurnije sjutrašnjice. Ipak, grčki scenario nije adekvatna analogija za nas i našu situaciju, jer mi nijesmo Grčka i ne bismo imali podršku i olakšice koje su imali Grci u rješavanju problema duga.

Bez smanjenja cijena i ove godine

Naša država zavisna je od uvoza, pa će se dešavanja na svjetskoj ekonomskoj sceni u velikoj mjeri odraziti na cjenovnu situaciju u Crnoj Gori.

Usporavanje svjetske ekonomije pod uticajem antiinflacionih mjera moglo bi praviti pritisak, ali problemi sa strane ponude su takvi da će izvjesno poništiti takve uticaje i rezultirati daljim rastom cijena životnih namirnica.

Smatram da je Crna Gora najskuplja država u regionu za život, ne računajući države članice EU, Hrvatsku i Sloveniju, što potvrđuju i podaci internet stranice Numbeo, koja se bavi analizom troškova života u gradovima i državama širom svijeta. Za život četvoročlane porodice u našoj državi mjesečno je potrebno 1.800 eura, i to bez troškova rente.

Stoga, ukoliko ste najskuplji na tržištu to znači da ste najmanje efikasni, odnosno najmanje konkurentni, uprkos tome što to za vas ne znači ništa. Tu činjenicu ignorišete i trošite kao da ste konkurentni odnosno produktivni. U najkraćem, to znači to.