Crna Gora nastavlja da se zadužuje kod bankarskog sektora, premda je izlazak na svjetsko-finansijsko tržište vrlo upitan i skopčan sa neizvjesnom realizacijom emisije sredstava.

To je glavni razlog posezanja za klasičnim kreditnim odnosom gdje su aranžmani vrlo skupi. To najbolje govori kako izgledaju javne finansije Crne Gore, koje svaki novi kreditni aranžman košta više. 

Smatramo da su kreditom od 100 miliona kod Dojče banke, potvrđene sumnje zaduživanja pod nepovoljnim uslovima.

“Daj šta daš kad nema drugo”

Cijena aranžmana je nepovoljna ako se uzme u obzir da je euribor početkom februara prešao tri odsto, da se do sredine godine očekuje dalji njegov rast, pa tek onda njegova stabilizacija koja će primarno zavisiti od rezultata antiinflacionih mjera. 

Dakle, ukoliko mjere na suzbijanju inflacije ne daju rezultate, treba očekivati dalji rast referentnih kamatnih stopa centralnih banaka. Kako god, uslovi su vrlo nepovoljni – “daj šta daš kad nema drugo” jer je prioritet obezbijediti sredstva “po svaku cijenu”.

Moguće nesagledive posljedice

Takvu situaciju, naravno, diktira nesrazmjerno visoka javna potrošnja, ali i nelikvidnost budžeta uzrokovana neusklađenom dinamikom priliva i odliva sredstava, tj. prihoda i rashoda budžeta.

Ovo je sve objektivizacija neopravdano visoke javne potrošnje. I umjesto da se restriktivnim mjerama neumjerena javna potrošnja obuzdava i finansije konsoliduju, traže se novi izvori finansiranja, potencijalno sa sve težim posljedicama po javne finansije i čitav ekonomski sistem.

Kreatori ovakvog scenarija bi morali znati da zaduživanje po težim uslovima ubrzano obara kreditini potencijal, odnosno sposobnost zaduživanja zemlje, a za onoga kome su strana sredstva neophodna, kao što su nama – to može imati nesagledive posljedice.