Svake godine pred početak ljetnje turističke sezone ponavlja se isti scenario, poslodavci „vape“ za radnom snagom i tvrde da su prinuđeni zapošljavati radnike iz drugih krajeva svijeta. Nesumljivo je odgovornost na državi da pronđe rješenje.

Tržište rada funkcioniše na ekonomskim, a ne emotivnim principima

Problem nedostatka radne snage jedan je od problema koji već sada ima globalni karakter.

Glavni razlog je starenje populacije u razvijenim zemljama, a u zadnje vrijeme taj problem pogađa sve više i zemlje u razvoju, pa je migracija radno sposobnog stanovništva iz manje razvijenih zemalja ka razvijenim i visoko razvijenim zemljama sve više izražena. Tu je i problem, u medijima poznatiji pod nazivom ‘ima ko hoće da radi’, svojstven našem mentalitetu i tržištu rada koje  funkcioniše na emotivnim principima, a ne ekonomskim principima.

Ključni problem u neadekvatnom obrazovnom sistemu

Treba pomenuti i neadekvatan obrazovni sistem koji je zastario i neusklađen sa potrebama privrede.

Ovome doprinosi i nefunkcionalnost strategije društveno-ekonomskog razvoja, koja ne prati razvoj crnogorske privrede. Dakle, ne postoji saradnja, a ni institucionalno uspostavljene veze između naučno-obrazovnih institucija sa privrednim institucijama, zbog čega se javlja neusklađenost sa potrebama na tržištu rada.

Socijalna politika destimuliše radno angažovanje

Na kraju, trenutna socijalna politika destimuliše radno angažovanje, a  razvija duh socijalnog izdržavanja. To znači da mnogi radno sposobno građani ne stupaju u radne odnose, jer je razlika između državnih davanja  i nadoknada za rad mala i destimulativna. Generalno, sve više lične zarade u visokorazvijenim zemljama u budućnosti će biti sve veći generator nedostatka radne snage kod nas i u zemljama sličnim nama.

Tako da, sve dok se ne promijeni strategija razvoja i poimanje strategije obrazovnog sistema, naš će problem protokom vremena biti sve veći.