Kao Crnogorsko udruženje poslodavaca i legitimni reprezent crnogorske privrede, predočavamo analizu našeg ekonomskog analitičara i predsjednika Vasilija Kostića.

Analizirao je strukturu crnogorske ekonomije koja ne odgovara potrebama grašđana, te naglasio potrebu donošenja novih, strateških ciljeva.

Rješenje ne može uslijediti u kratkom periodu, već je na rješavanju ovog problema potreban dugoročan rad. Mi imamo ozbiljan uvoz kada je u pitanju poljoprivreda i poljoprivredni proizvodi, a to ne mora da bude tako. Crna Gora ima kapaciteta da to sama realizuje i kada bismo iskoristili naše resurse uvozni bilans bio bi mnogo manji, pa bismo time smanjili i budžetski deficit. Sa druge strane, Crna Gora mora da ima strateške ciljeve razvoja. Ja ih ne vidim, niti sam još bio u prilici da vidim neki dokument sa ciljevima koji su bazirani na makroekonomskim pokazateljima.

Najnoviji podaci Monstata ukazuju da Crna Gora i dalje pati od uvozne zavisnosti. Naša država bilježi uvoz čak pet puta veći od izvoza. Svakako, ovakvo stanje nije nepoznanica, ali jasno je da vrijednost izvoza oko 500 miliona kada se uporedi sa vrijednošću uvoza od čak skoro tri milijarde pali mnoge alarme.

Ipak, ono što je dobra strana u svemu ovome je činjenica da uvoz konstantno raste u odnosu na izvoz. Kada bismo nastavili tako, vjerujem da bismo smanjili ovaj veliki budžetski i trgovinski deficit. Ovakvo stanje predstavlja pritisak na budžet, odnosno budžetski deficit. To je problem koji se ne može riješiti u kratkom roku, prosto jer struktura crnogorske ekonomije ne odgovara potrebama naših građana.

Imamo ozbiljan uvoz kada je u pitanju poljoprivreda i poljoprivredni proizvodi, a to ne mora da bude tako. Crna Gora ima kapaciteta da to sama realizuje i kada bismo iskoristili naše resurse uvozni bilans bio bi mnogo manji, pa bismo time smanjili i budžetski deficit. Sa druge strane, Crna Gora mora da ima strateške ciljeve razvoja. Ja ih ne vidim, niti sam još bio u prilici da vidim neki dokument sa ciljevima koji su bazirani na makroekonomskim pokazateljima.

Osvrćući se i na predstojeći Svjetski dan štednje, koji se obilježava 31. oktobra, držim da štednja na indiviudalnom nivou ne znači isto što i štednja države.

Građanima ne trebaju savjeti po pitanju štednje. Oni će najbolje znati što im najviše odgovara i u skladu sa tim će se i ponašati. Što se donosioca odluka tiče, napomenuo bih, mada ne u svrhe savjetovanja jer vjerujem da ima dovoljno i razuma i pameti među njima, imajući u vidu i da je crnogorska štednja izuzetno visoka, treba imati na umu da štednja za pojedince nije isto što i štednja za državnu ekonomiju. Ukoliko bi se država upustila u proces štednje, onda bi to bila štednja koja ima investicioni karakter.