Ekonomski rast i strane investicije izazivaju pažnju samo kada to diktira politički interes, što može imati posljedice za budućnost građana i države.

Politička nestabilnost koja je obilježava posljednje dvije i po godine u našoj zemlji, osim što je dovela do ozbiljne institucionalne i društvene krize, ozbiljno je ugrozila i crnogorsku ekonomiju.

Tako umjesto privlačenja investitora, naša realnost je kontinuirano povlačenje stranih investicija iz zemlje. Posljednji u nizu su kuvajtski investitori koji su trebali da grade turistički kompleks “Montrose” na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, za koji je potpisan ugovor 2009. godine. Prošle sedmice i luksuzni austrijski hotel Falkensteiner najavio je prestanak poslovanja u Crnoj Gori.

Svaki odlazak investitora, sa bilo koje destinacije, nije dobra okolnost, makar se radilo i o razvijenim ekonomijama. Naročito, nije dobar za nas, kojima je osim kvaliteta, potreban i značajan obim investicija. Tako, iako je riječ o renomiranoj kompaniji koja ima značajan ugled, a time i uticaj u svijetu biznisa, šteta je mnogo veća.

To je loša preporuka za zemlju kojoj se to događa i potencijalno ima loš uticaj na one koji su možda razmišljali da investiraju kod nas.

Bez jasne strategije za strane investicije

Dinamika priliva i odliva investicija je proces manje ili više prisutan u svim zemljama svijeta, ali njegove posljedice nijesu iste po ekonomiju svake zemlje.

Težina njihovog uticaja je uslovljena brojnim činiocima od kojih postojeći nivo ekonomskog razvoja i trenutna potreba za daljim rastom i razvojem spada u najznačajnije. Nije ni približno jednako da li dolazi relativno anonimni investitor ili vas napušta neko sa značajnim renomeom i reputacijom u poslovnom svijetu. Zato je dinamiku investicionih ulaganja pogrešno posmatrati samo sa aspekta brojki, što mi stalno činimo od početaka ovog procesa, a pri tom zanemarujemo ili u drugi plan stavljamo pitanja kao što su: ko su investitiori i kakav je njihov ugled.

Najveći razlog tome je naše pogrešno uvjerenje da nam je preči obim investicija od njihovog kvaliteta i strukture. Time pokazujemo da nemamo jasnu strategiju privlačenja stranih investicija, odnosno nijesmo jasno definisali koji su to sektori od strateškog značaja za naš razvoj i u koje bi trebalo privući strane investicije.

Privredni i ekonomski problemi gurnuti u stranu

Jasno je da je u Crnoj Gori pažnja primarno usmjerena na politiku i politički interes. Pri tome, privreda i privredni problemi – problemi ekonomije i ekonomskog rasta, a time i stranih investicija gurnuti su u stranu i na njih se poziva onda kada to diktira politički interes. Takav pristup, naravno, ne može rezultirati ničim dobrim u budućnosti.

U kontekstu odražavanja neizvjesne i napete političke situacije u zemlji na ekonomsku sferu i privlačenje investitora, politička stabilnost je neminovan “uslov svih uslova”. Ako nema političke stabilnosti nema sigurnosti. Bez sigurnosti proces investiranja se dovodi u pitanje i usporava.

Ekonomski razvoj da bude prioritet buduće Vlade

Bez političke stabilnosti, bilo koja vlada nema šanse da se posveti onome što joj je ključni cilj: ekonomski rast i razvoj i unapređenje standarda građana.

Energija se troši na političke procese, a ne na razvojne i ekonomske. Zato bi politička stabilnost, prioritizacija ekonomskog rasta i razvoja, afirmisanje produktivnih aktivnosti, odnosno produktivne paradigme društvenog života trebao biti primaran cilj Vlade Crne Gore.