Monstat ne radi posebnu statistiku za plate u privatnom i cjelokupnom javnom sektoru, pa se ne može napraviti precizno poređenje odnosa zarada između ova dva sektora. Iz poslovnih udruženja upozoravaju da je bez rasta produktivnosti svako povećanje zarada neodrživo, te da povećanje zarada u javnom sektoru očekivano pritiska privatni sektor i ima negativne implikacije poput stimulisanja mladih da posao traže u državnoj upravi.

Populističke politike

Ispred Crnogorskog udruženja poslodavaca i ekonomske analitičnosti našeg predsjednika Vasilija Kostića, smatramo da je povećanje plata u javnom sektoru dodatna potvrda da je budžet potrošački, a ne razvojni.

Provođenje populističkih politika koje povećavaju rashodovnu stranu, ne vodeći računa o realnom rastu ekonomije, vodi ka produbljivanju deficita i ugrožavanju javnih finansija. Kreatori ekonomskih politika moraju u fokus staviti privatni sektor kao zamajac rasta, zaposlenosti i dohotka ,,što kod nas nije slučaj“.

Zapravo, privatni sektor je zapravo jedini u državi koji stvara vrijednost i on u potpunosti finansira preglomazni javni sektor. Samim tim, privatni sektor traži da mjere ekonomske politike obezbjeđuju stvaranje ambijenta za održivi razvoj preduzeća. Obezbjeđenje dugoročnog održivog razvoja nije moguće bez adekvatnog regulatornog okvira koji će stimulisati konkurentnost i poslovnu stabilnost, što bi za posljedicu imalo rast investicija, zaposlenosti i plata.

S druge strane, rast plata u privatnom i u javnom sektoru mora biti održiv. Trenutno imamo situaciju da se povećavaju javni rashodi, budžetski deficit, javni dug, a mjere koje se donose po ovom pitanju ne idu u pravcu da se problemi ublažavaju, već dodatno destimulativno djeluju na nosioce privrednog rasta – preduzeća, prebacujući teret na njih kroz povećanje postojećih i uvođenje novih poreskih nameta. Tome doprinose i mjere koje stimulišu zapošljavanje u javnom sektoru – jer, u situaciji preglomaznog državnog aparata, nastavlja se dodatna birokratizacija procesa, te sistem postaje još tromiji i okoštaliji.

Sa druge strane, javni sektor, kao poslodavac, postaje nefer konkurencija privatnom sektoru, jer rast plata u privatnom sektoru moguće je obezbijediti samo na osnovu rasta produktivnosti, koji privatni sektor ne može obezbijediti na način kako to radi država, novim i novim nametima i zaduženjem, a to u slučaju preduzeća vodi ka nelikvidnosti i najgorem scenariju – gašenju.

Potrebna komunikacija

Smatramo da država prije svega treba kreirati siguran i stimulativan poslovni ambijent koji podstiče ne samo ekonomski rast, već taj rast mora biti u službi razvoja.

Međutim, rast i razvoj nijesu mogući ako ne postoji blagovremena i kontinuirana komunikacija na relaciji Vlada – privatni sektor. O rastu plata u privatnom sektoru koji je okosnica razvoja, ne možemo govoriti ukoliko nemamo rast produktivnosti, što znači da moramo imati strateški vođenu politiku koja je u službi ekonomskog i društvenog razvoja, a ne obrnuto.

I dok mi apelujemo na obezbjeđivanje zdravog makroekonomskog, političkog i pravnog okruženja kao osnove za napredak, iz Ministarstva finansija navode da je povećanje neto zarada i poboljšanje drugih radnih uslova, uobičajena mjera u brojnim razvijenim zemljama, kada tokom određenog perioda stagnira životni standard zaposlenih, a naročito u vremenima snažnih kriza i neizvjesnih kretanja, poput onih koje karakterišu 2022. i početak ove godine.