Članstvo u Socijalnom savjetu – prvom mjestu socijalnog dijaloga, onemogućeno je prvom Crnogorskom udruženju poslodavaca zbog zastarjelog Pravilnika o utvrđivanju reprezentativnosti.

Uprkos činjenici da datira još iz 2005.godine i nekadašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore, ali i činjenici mnogobrojnih izmjena Zakona o radu, započeta izrada nacrta novog Pravilnika nije završena niti se znaju pojedinosti procesa.

Premda je većina poslodavaca iz trenutnog reprezentativnog udruženja – Unije poslodavaca, prešla u Crnogorsko udruženje poslodavaca tako generišući godišnji promet veći od tri milijarde i preko 20 hiljada zaposlenih, utvrđivanje reprezentativnosti treba pokrenuti što prije kako bi se stvorili uslovi za zdrav socijalni dijalog i prosperitetnu ekonomiju.

Iako iz Ministarstva rada i socijalnog staranja na čelu sa ministarkom Naidom Nišić, ne postoji konkretan odgovor na pitanje o proceduri donošenja novog Pravilnika, važno je napomenuti da najveći i najrespektabilniji crnogorski poslodavci kao članovi Crnogorskog udruženja poslodavaca, čekaju “zeleno svijetlo” za stupanje u Socijalni savjet, iako svojim naporima svakodnevno doprinose aktivnim ekonomskim i socijalnim politikama.

Jasan cilj uspostavljanja normativne regulative koja će biti u skladu sa Evropskom Unijom i poglavljem 19, vodio bi regulisanom standardu dokazivanja reprezentativnosti svakih četiri ili pet godina, a time i preduprijedile ovakve nepravilnosti.

Pohvalno zadobijanje povjerenja za zastupanje pred Vladom, ali i potreba normativno riješenih pitanja reprezentativnosti, glavni je razlog insistiranja na rješavanju ovog problema. Time bi se riješila i neusklađenost sa standardima EU pregovora i pravilima tržišno-orjentisanih država, jasno afirmišući pravila za podsticanje konkurencije i napretka u okvirima socijalnog tripartizma.

Uprkos tome što je u isto vrijeme prošle godine, Ministarstvo rada i socijalnog staranja prihvatilo argumente u korist Crnogorskog udruženja poslodavaca, odgovori o napretku izostaju, a ekonomski problemi građana i privrednika gomilaju.

Apsurdno uvažavanje zastarjelog Pravilnika i Unije spornog legitimiteta, kao i atmosfera opšteg nezadovoljstva i inflacije, govori da je što prije potrebno regulisati pitanja reprezentativnosti, znajući da bez socijalnog dijaloga ne možemo riješiti goruća društvena i ekonomska pitanja koja narušavaju opštu sliku političke i finansijske stabilnosti, a time i otežavaju priliv stranih investicija i direktnog poboljšanja javnih finansija.