Riječ je o nominalnom rastu profita, jer ukoliko se uzme u obzir stopa inflacije, tj. rast cijena uvoznih prehrambenih proizvoda od 43 odsto, jasno je da se ne može govoriti o realnom – stvarnom rastu profita. Istina, zbirno posmatrano na nivou lanaca, profit je porastao za oko 1 odsto, što je sa stanovišta pokazatelja finansijske analize još ispod poželjnog jer su prihodi na nivou lanaca, ostvareni približno u iznosu od 973, 5 miliona, što čini rečenih 3,2 odsto ukupnog prometa ili 31,5 miliona.

Dodaje da pokazatelji finansijske analize poslovanja i postoje da bi oni koji donose odluke stekli pravi uvid u rezultate poslovanja i na osnovu toga donosili dobre poslovne odluke.

Nema razloga za senzacionalizam – imajući u vidu visoke operativne troškove trgovačkih lanaca, ne možemo reći da se trgovinski lanci neopravdano bogate, zato što ostvaruju profit koji je ispod kriterijuma poželjnog poslovnog rezulata imajući u vidu iznos ostvarenog prometa.

Vlade zemalja kao što je naša gotovo da nemaju mehanizma da utiču na snižavanje cijena.

Osvrnuo se i na akciju Vlade koja je, kako kaže, usmjerena na obuzdavanje cijena i izraz želje da se zaštiti standard građana.

Postignut je dogovor sa trgovačkim lancima o ograničavanju cijena, jer su i oni svjesni društvene odgovornosti i spremno daju svoj doprinos. Međutim, rezultat neće biti značajno poboljšanje, jer je inflacija kompleksan fenomen i daleko prevazilazi okvire mogućnosti naše zemlje koja nema efikasnih mehanizma za snižavanje cijena.

Ublažavanje posljedica slijedi kroz razne socijalne programe, a jedini dugoročno održiv i valjan lijek je rast produktivnosti.