Maksimalni iznos marže od pet posto u trgovini na veliko, odnosno sedam posto u trgovini na malo je za pšenično brašno, šećer, suncokretovo ulje i so.

Prvobitne najave su bile da bi ograničenje marži obuhvatilo preko 5.000 proizvoda, čemu se Crnogorsko udruženje poslodavaca ozbiljno suprotstavljalo.

Predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca – Vasilije Kostić, prokomentarisao je trgovina čini veliki dio crnogorske privrede sa velikim brojem zaposlenih, tako da bi ova mjera imala značajne negativne posljedice na ukupnu ekonomiju i trgovinu, što bi se prelilo i na sektor poljoprivrednih proizvođača.

Svako ograničavanje cijena šteti ekonomiji – zato što indirektno vodi slabljenju profitabilnosti preduzeća. Ako ograničavate trgovačke marže znači da ste ograničili onaj dio koji trgovci računaju i time njih implicitno optužili za neumjereni rast cijena – pritom zaboravljajući da u kalkulaciji maloprodajnih cijena prije svega dolazi nabavna cijena proizvoda, transportni troškovi, zavisni troškovi, pa se na tako formiranu osnovu primjenjuje trgovačka marža.

Iz tih razloga navodi da ova akcija ne garantuje da se cijene nabavnih proizvoda i transportnih usluga neće povećati, na šta crnogorski trgovci ne mogu da utiču.

Ako slabi profitabilnost preduzeća, slabi ukupan potencijal privrede što znači manje radnih mjesta, a time manje tražnje za proizvodima i uslugama, pa i snižavanje plata. Donošenje ove mjere zahtijeva cjelovitiju ekonomsku analizu, premda je donesena bez ozbiljnog sagledavanja njenih makroekonomskih i multiplikativnih negativnih posljedica.

Kostić objašnjava da se životni standard može povećati na dva načina – kada plate rastu, a ostaje isti nivo cijena ili kada plate ostaju iste, a nivo cijena se smanji. I za jedan i za drugi način zajednička je potreba za povećanjem produktivnosti rada.

Povećanje zarada i standarda možete ostvariti samo ako povećavate produktivnost rada. Međutim, ne možemo zanemariti trenutno stanje u kom je nivo produktivnosti svega 50% evropske produktivnosti ili 70% od hrvatske produktivnosti. Ako su građani pogođeni inflacijom, onda država mora donijeti socijalni program kojim će targetirati posebno ugrožene socijalne grupe, umjesto oporezivanja čitave privrede i pravljenja štete privredi i građanima.