Ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca – Vasilije Kostić, prokomentarisao je izjave premijera Milojka Spajića, koji je najavio veliki broj projekata na kojima će 44. Vlada raditi u narednom perodu. Od pet autoputeva, preko izdavanja aerodroma do osnivanja robnih rezervi i on-line supermarketa, zatim formiranja finansijske policije i osnivanje dvije nacionalne avio kompanije.

Kako kaže, problem nije u optimizmu, već u bojazni da to ne bude optimizam Volterovog Kandida (koga optimizmu uče, a on se kasnije gorko ubijedi u realnost) – tj.toliko dobrih stvari za relativno kratak period prirodno izaziva sumnju i oprez.

On dodaje da bi se pojedinačno uzev, moglo nadugo i naširoko govoriti o svakoj mjeri, jer su takvog karaktera da u suštini odražavaju jednu mini reformu, a pojedine od njih, kao na primjer reforma penzionog sistema, predstavljaju vrlo kompleksnu reformu koja se sa stanovišta roka ne može sprovesti ni za više godina, a da pri tome ne bude osuđena na neuspjeh.

Fiskalna politika bi morala počivati na realnim i predvidivim osnovama, što se sada ne bi moglo reći da je slučaj

On je pohvalio orijentaciju ka ulaganju u infrastrukuru i građenju pet autoputeva, ali upozorava da je i to preambiciozno, jer je naš fiskalni kapacitet prilično ograničen.

Robne rezerve su skupe, a i nije ih moguće realizovati u relativno kratkom roku, što bi bilo neophodno, već kroz izvjesno vrijeme a dodatno kao ograničenje se opet javlja fiskalni kapacitet države.

Smatra da se iz priče o dvije nacionalne avio kompanije da naslutiti da se, ipak, postalo svjesno i ako se to ne želi reći, štete koja je učinjena ukidanjem „Montenegroairlines“-a. Ipak, rješenje o kome se govori u vidu dvije kompanije, čini se preoptimistično, imajući u vidu materijalnu osnovu sadašnje kompanije i promijenjene okolnosti od prije šest-sedam godina, kada je koncesija pod vrlo strogim uslovima mogla izgledati kao prihvatljivo rješenje.

Komentarišući izvodljivost svega najavljenog, Kostić je nastavio u pravcu povećanja plata od 1000eura, koje su sociano poželjne, ali ekonomski jedva moguće.

Izvor: standard.co.me