Reakcije na stavove MMF o najavi povećanja zarada i mogućem ukidanju ili smanjenju doprinosa za Fond PIO

vasilije-kostic

Stavovi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) o sprovođenju programa „Evropa sad 2“, tj. o planiranom povećanjuu zarada i smanjenju doprinosa za Fond PIO – opravdano su zabrinjavajući i predstavljaju rizik za javne finansije, premda to protivrječi temeljima politike fiskalne održivosti.

Očekivano

Ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca – prof. dr Vasilije Kostić izjavio je da su ovakvi stavovi MMF-a sasvim očekivani, jer se ugaoni kamen njihove politike može označiti kao suzdržanost u fiskalnoj potrošnji u cilju fiskalne održivosti.

Najavljeno povećanje minimalne zarade i eventualno smanjenje doprinosa PIO u tom smislu, protivrječi temeljima politike fiskalne održivosti, iako takve stavove ne treba uzimati zdravo za gotovo jer nije bilo rijetko, da MMF pravi ozbiljne greške i loše projekcije.

U najnovijem izvještaju MMF-a o Crnoj Gori se ukazuje da bi povećanje minimalne zarade na 700 eura i smanjenje ili ukidanje doprinosa PIO uzrokovalo povećanje PDV-a na 30 odsto i javnog duga na 100 posto BDP-a 2029. godine, što bi bilo regresivno i visoko inflatorno. Podsjetimo, premijer Spajić je najavio da će prosječne neto plate biti hiljadu eura do kraja godine.

Produktivnost

Kako Kostić dalje navodi, temeljni princip ekonomskog rasta i održivosti fokusira produktivnost kao uslov bez koga se ne može. Produktivnost rada i kapitala su temeljne odrednice održivog sistema zarada, a istovremeno i BDP-a, tako da sve što je sa njima u koliziji – proizvodi ozbiljne neizvjesnosti i u krajnjem neodrživost.

Iako u ekonomiji ne možemo biti sigurni ni u dobar ishod ispravno kreiranih mjera, ono u šta možemo biti sigurni je dugoročno loš ishod pogrešno koncipiranih.

Napominjući da konzervativne institucije MMF i Svjetska banka nikada neće podržati smanjenje poreza i povećanje plata i penzija, ali će pohvaliti kada se to uradi na fiskalno održiv način – potrebno je promisliti prije nego se u sistem uvede nešto što podstiče nestabilnost sistema, ma koliko se činilo opravdanim.

I pored opsežne analize prednosti i opasnosti najavljene reforme, Kostić je zaključio da se nijedan program reformsko-ekonomskih mjera ne bi trebao nositi naziv političke partije. U tom smislu, program Evropa sad 2 – već izaziva dosta sumnji, a dodatno nosi rizik neprihvatanja od političkih neistomišljenika.