Crna Gora nije pred bankrotom dokle god postoji sposobnost zaduživanja, tj. povjerioci koji su spremni da daju zajam, što govori o stepenu povjerenja u održivost javnih finansija.

Nama stalno raste potreba za zaduživanjem, zbog čega stopa zaduživanja nadilazi stopu ekonomskog rasta. Stopa zaduživanja nas vodi tome da sve više sredstava izdvajamo za plaćanje prispjelih obaveza, da sve više imamo obazveza po osnovu kamata, a to znači sve manje sposobnosti za akumulaciju, odnosno razvoj.

Naš trend zaduživanja na svjetskom finansijskom tržištu nije dobar, jer se krećemo u pravcu sve većeg zaduživanja, što implicira sve manju sposobnost plaćanja prispjelih obaveza. Logično je da nas investitori koncipiraju kao vrlo rizičnu destinaciju, tj. subjekta za vraćanje dugova.

Smatram da ne smijemo ćutati o ovome, jer ako se nastavi ovakav trend zaduživanja, vrlo brzo ćemo doći u ozbiljne probleme, jer ekonomski rast teško može pratiti nivo javne potrošnje. Ovogodišnja stopa ekonomskog rasta će biti sedam odsto, ali se već projektuje da će iduće godine biti manja od tri odsto. Takva stopa teško da može da održi ovaj stepen zaduživanja.

Što se tiče pregovora o zaduživanju koje ministar finansija Aleksandar Damjanović vodi sa OTP bankom, vjerujem da je riječ o ekonomskim, a ne političkim motivima.

Iako je logično da se ministar obratio OTP banci jer je najveća u Crnoj Gori, što uvijek može imati političke implikacije, ali mislim da je to drugorazrednog značaja imajući u vidu da je važnije obezbijediti sredstva.

Takođe, država nema kapacitet da reguliše rast cijena koji predstoji. Za jednu održivu reakciju ne postoje uslovi. Kada bi to bilo moguće, inflacija kao fenomen ne bi postojala. Vjerujem da će cijene rasti i nažalost mislim da inflacija nije potrošila ni trećinu ili četvrtinu svog goriva i da ima još dosta uslova za napredovanje. Sve zavisi kako će centralne banke najvećih svjetskih ekonomija reagovati. Ta kolizija između želje da oborite inflaciju i stope ekonomskog rasta je ograničavajući faktor. Centralna banka želi da obori stopu inflacije podizanjem kamatnih stopa, odnosno da uspori ekonomiju.

Pokret Evropa sad najavio je povećanje plata, ali ne i povećanje bruto društvenog proizvoda, što govori o redistributivnoj politici i kulturi, a ne kultura stvarnja. Trošite više nego što prihodujete. Građanima je to jasno, ali oni su izloženi nečemo što nije bilo po njihovoj volji, a to je nepovećanje zarada. Prethodnih 30 godina nije dobro vođena politika raspodjele, rast je bio sterilan i služio je samo određenim slojevima.

Držim da program Evropa sad ne utiče na rast zapošljavanja, ali utiče na rast inflacije, desetkovanje mikropreduzeća, dovodeći u pitanje finansiranje zdravstvenog sektora.

Kada poremetite odnos zarada u jednom sistemu, izazivate destimulaciju ili bitku za pozicijama. Narod nije zadužen da vodi ekonomsku politiku. Za to su zaduženi lideri, oni koji nas vode. Ne može niko donijeti odluku o povećanju zarada, a da je to u suprotnosti sa produktivnošću.