O novom zaduživanju Crne Gore, govorio je predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca i ekonomski analitičar, profesor Vasilije Kostić.

Novo zaduživanje Crne Gore sa već opterećenim budžetom, može voditi ka ozbiljnim implikacijama, pa čak i bankrotu.

Svi scenariji su mogući zbog teške ekonomske situacije, a ono što je sigurno usvajanje preambicioznog budžeta koji je u službi ispunjavanja želja političkog tržišta, bez uzimanja u obzir šta to sve može značiti za ukupnu ekonomiju Crne Gore.
Napominjem da oni koji su izvorno utemeljili ova kretanja, sada kritikuju postignuto, dok su sve češće izjave da su budžetom zaukružena sva očekivanja povećane potrošnje, što jezabrinjavajuće.To potvrđuje moje navode sa početka, tj. da ljudima nijesu važni makro-ekonomski parametri, već ciljevi političkih partija.

Od početka je jasno da će budžet morati nastaviti sa zaduživanjem pod uslovom da neko bude spreman nam da sredstva, imajući u vidu da investitori imaju nizak prag povjerenja u crnogorske finansije. Zato, držim da je angažman sa Međunarodnim monetarnim fondom dobro rješenje.
Problematično je i to što se ne mijenja fundamentalna neravnoteža između onoga šta proizvodimo i onoga šta trošimo, tj. kod nas trošenje već davno prevazilazi ono što proizvodimo, što se reflektuje kroz naša zaduženja koja se ne zaustavljaju.

Važno je napomenuti i da građanima ne razumiju tokove inflacije, što je teško razumljivo čak i stručnjacima.

Inflacija je jedan fenomen koji se javlja pod uticajem različitih faktora. Ali ključni faktori se odnose za određene šokove koji dolaze sa strane traženje ili sa strane ponude. To znači da ukoliko nemate dovoljno roba na tržištu to izaziva povećanje cijene.Tako, ako je inflacija u državi 16%, to znači da su građani za taj procenat siromašniji ili da imaju manje novca.

Mi iz Crnogorskog udruženja poslodavaca, držimo da marže trgovaca nijesu enormne, kada govorimo o projektu Stop inflaciji.
Pokazalo se da su trgovci ponudili proizvode sa sniženim cijenama onoliko koliko su mogli, a da te cijene nijesu drastično smanjene kako smatraju naši sugrađani. Ova vladina mjera najbolje pokazuje naše ponašanje – nemamo strateški pristup i osmišljenu akciju, samo ad hoc taktiku. Uvode se palijativne mjere i onda se u javnosti to predstavlja kao jedno veliko dostignuće, dok čitava akcija počiva na dobroj volji poslodavaca i njihovom teretu.
Ovo samo govori o njihovoj društvenoj odgovornosti, a neodgovornosti države i političkog marketinga.