Najednostavnije objašnjenje krize, ogleda se u problemu rasta neizvjesnosti koji povlači rast troškova, za šta nije kriva samo trenutna ratna situacija u Ukrajini. Objašnjenje je složenije imajući u obzir inflaciju, smanjenu produkciju, neizvjesnu nabavku i potencijalnu eskalaciju rata, evropske sankcije, usporavanje svjetske ekonomije.

Cijene konstantno rastu, a njihovu normalizaciju možemo očekivati kada se negativni faktori iz okruženja stabilizuju, premda jesu instrument tržišnog mehanizma, a ne nezavisni entitet.

Nezahvalno je deklarisanje opravdanog ili neopravdanog povećanja cijena, zato se moramo navići da to diktira tržište. Dakle, legitimno je koristiti tržišne situacije, sviđalo se to nama ili ne.

Tu treba pomenuti i priliku podizanja cijena od strane pojedinaca. Sa trendom rasta troškova života i rada, raste cijena usluga i proizvoda, naročito zanatlija. U mehanizmu funkcionisanja privrede postoji ono što se vidi i ono što se ne vidi. Ono što se vidi je vrh ledenog brijega, dok je najveći dio nevidljiv. Tako je i sa cijenom, ona je samo ono što se vidi – mali dio procesa.

Međutim, daleko najranjivije su najsiromašnije kategorije, tj. one koje imaju najmanje.

S obzirom da ih mala pomjeranja vode u siromaštvo i tešku brigu, država mora pokazati efikasnost i pomoć, jer tome i služi. Smatram djelotvornim subvencije, ali ne i stope poreza, jer ako smanjimo stopu PDV-a smanjujemo je i onima koji ne spadaju u ranjive grupe. Zato, zaključio bih da se bez mnogo znanja, nažalost, kod nas donose odluke sa dugoročnim negativnim uticajem.

Uostalom, razlika između razvijenih i nerazvijenih staće sva u znanju, odnosno neznanju.