Mjere temeljiti na detaljnoj analizi

Prethodnog mjeseca, ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj kazao je da se razmišlja o novim mjerama protiv inflacije, premijer Milojko Spajić pomenuo je da bi lijek za visoke cijene bio dolazak svjetski poznatog trgovačkog lanca “Lidl”, dok Vlada za sada ništa ne preduzima. Potrebno je detaljno analizirati sprovođenje određenih mjera koje se moraju temeljiti na iscrpnoj analizi.

Iskrivljenu stvarnost po kojoj je pitanje rasta standarda svedeno na kupovinu u marketima, uporno generišu partikularni – politički interesi. Ništa rast produktivnosti, ništa efikasna država, ništa stvaranje uslova za rast zaposlenosti, ništa povoljan poslovni ambijent, ništa ulaganje u obrazovanje i zdravstvo, ništa efikasan i pravedan poreski sistem. Samo Lidl – kratka pomoć.

Svaka Vlada bi morala imati viziju i strateški plan za ostvarenje ciljeva. Vrlo složen dokument za koji je neophodna opšta društvena saglasnost i ekspertska razrada, što nimalo nije lak zadatak koji imputiraju međunarodni faktori. Nasuprot tome, dok inflacija raste, Vlada nasumičnim i ad hoc djelovanjem pokazuje da nema plan sa konkretnim rješenjima.

Ekstremno smo uvozno zavisna zemlja, potrebna dugoročno održiva strategija

Globalizacija je učinila da se svjetski događaji osjećaju lokalno i da lokalno stoji pod uticajem globalnog, pa ni mi nijesmo izuzetak. S obzirom da smo ekstremno uvozno zavisni, stabilnost i nestabilnost se dodatno više osjećaju, pa je afirmisanje produktivnih mjera prijeko potrebno. To će biti moguće u ambijentu stimulativnom za privređivanje, zbog čega treba sprovoditi diverzifikaciju ekonomije i ekonomiju usklađivanja regionalnog razvoja.

Osim toga, potrebno je sprovesti reformu obrazovnog i zdravstvenog sistema, razvijati sigurnu mrežu socijalne zaštite – kao ključni sadržaj socijalne politike. To bi sve u dugom roku trebalo da vodi do promjene modela razvoja naše ekonomije, koji je do sada pogrešno temeljen samo na potrošnji.

Problem radne snage posljedica sistema koji afirmiše socijalnu komponentu na račun radnog angažovanja

Zabrinjavaju podaci koje je nedavno iznio ministar ekonomskog razvoja i to da 10.000 radnika fali privredi. Kritika Zavodu za zapošljavanje ujedno i kritika da ne trebamo praviti socijalne kategorije od građana.

Ovaj disbalans između potrebe za radnicima i broja nezaposlenih upućuje na to da se mora praviti razlika između onoga što nedostaje i onoga što je na raspolaganju. To je posljedica neadekvatnog obrazovnog sistema, ali i sistema koji afirmiše socijalnu na račun komponente radnog angažovanja, što znači da će nam u budućnosti sve više nedostajati radnika dok taj jaz ne popuni tehničko – tehnološki razvoj.

Sa druge strane, ‘duh zapošljivosti podstičemo’ na način da povećavamo plate u državnom sektoru na račun plata u privredi – koja stvara sredstva iz kojih se ta ista državna administracija finansira, što treba svakako mijenjati.